Zavičajni muzej na internetu. Ulaz je slobodan, otvoreno je uvek.
DigitalnahronikaSjenice
Dvadeset jedna sala, 43 portreta, stari televizor sa arhivskim snimcima, pesma na gramofonu, fabrika „Vesna“ i knjige koje se listaju. Uđi i kreni odakle hoćeš.
Najhladniji grad Srbije
Sjenicu zovu Smrznica i Balkanski Sibir. Mraz se ovde beleži oko 134 dana u godini, a pitalica kaže da leto traje „dva dana u avgustu, ako i toliko“.
Na Žarima kod Sjenice nalazi se Nacionalni biatlonski centar. Sa oko 60 snežnih dana godišnje, ovde se skijalo i kad drugde nije bilo ni pahulje.
Izvor: Republički hidrometeorološki zavod Srbije. Raspon između rekorda je 75,7 stepeni.
Plan muzeja
Dvadeset jedna sala pod jednim krovom, a u svakoj nešto što možeš da pipneš, pokreneš ili odigraš. U svakoj dobijaš i pečat u muzejski pasoš.
Prevuci prstom levo i desno kroz sale.
Hronologija
Sjenice
35 stanica, od praistorijskog utvrđenja do stogodišnjice Sloge. Prevlači udesno, biraj period ili pusti da te vodič provede kroz vekove.
Rani tragovi naseljavanja
Na uzvišenju Zarudine, uz Sjeničko polje, evidentirani su ostaci praistorijskog utvrđenja. U okolini su poznate nekropole i arheološki nalazi.
Prvi pisani pomen Sjenice
Sjenica se prvi put pominje kao stanica na dubrovačkom trgovačkom putu, gde su trgovci zastajali i plaćali carinu.
Manastir Kumanica
Na obali Lima, u sjeničkom kraju, podignut je manastir sa crkvom Svetog arhangela Mihaila. U njemu je čuvano Kumaničko jevanđelje.
Sjenica u osmanskim defterima
U prvim decenijama osmanske vlasti Sjenica se pominje kao vilajet i nahija, deo hasa Isa-bega Ishakovića. Popisni defteri iz 1455. važan su izvor o tadašnjem stanovništvu.
Carski drum i most na Uvcu
Osmanlije grade kameni most na putu Carigrad–Sarajevo, koji je narod zvao budimska džada. Most danas leži pod više od 70 metara vode Uvačkog jezera.
Sjenički kadiluk
Sjenica je jedan od kadiluka Novopazarskog sandžaka, što potvrđuje njen upravni značaj i položaj u mreži puteva.

Džamija Sultan Valide
Podignuta je jedina carska džamija u Srbiji, od belog kamena. Kupola prečnika oko 15 metara nema nijedan noseći stub. Prvobitno je bila drvena i pokrivena olovom.
Sjeničke kršle
Podiže se kompleks kasarni za redifske jedinice. Kula i deo kasarne vide se na fotografijama iz 1930.
Promena državnog okvira
Posle Prvog balkanskog rata sjenički kraj ulazi u sastav Kraljevine Srbije, a Sjenica postaje središte sreza sa 12 opština i 80 sela.
Olovo sa kupole
U Prvom svetskom ratu austrougarska vojska skida olovni pokrivač sa kupole džamije i pretapa ga u municiju. Kupola je potom pokrivena sjeničkim crepom.
Sjenička konferencija
Na konferenciji sandžačkih predstavnika usvojena je Sjenička rezolucija, događaj sa posebnim mestom u političkoj istoriji Sandžaka.
Prva stručna škola
Osnovana je škola iz koje će izrasti Tehničko-poljoprivredna škola, jedna od dve srednje škole u gradu.

Osnovan FK Sloga
Prve utakmice igrale su se na livadi Malo Dubinje, levo od Pazarskog druma. Klub 2026. obeležava sto godina.
Ramiza i Hasan
Ljubav momka iz begovske kuće i siromašne lepotice završava se tragično. Muhamed Abdagić će po tom događaju napisati dramu „Ramiza“.

Matija Murko u Sjenici
Slovenački slavista fotografiše guslare, sajam, kasarnu i čaršiju. Fotografije se danas čuvaju u Slovenskom etnografskom muzeju.
Rukopis sa tavana
U kućnom pritvoru Muhamed Abdagić piše „Ramizu“. Rukopis će biti pronađen tek 1977, na tavanu, posle 34 godine.

Gimnazija
Gimnazija počinje rad kao odeljenje novopazarske, a već 1962. postaje samostalna škola. Popis iz 1961. beleži i najveći broj stanovnika opštine: 36.950.

Rođena je „Vesna“
Osniva se fabrika pletenina, konfekcije i čarapa, koja će zapošljavati oko 2.500 radnika i postati „druga majka“ Sjenice.
Koplje preko 68 metara
Harun Selmanović na Sandžačkim igrama u Priboju baca koplje 68,69 metara.
Rekord od 196 cm
Milenko Kiković u Novom Pazaru obara rekord MOSI u skoku uvis i pobeđuje u troskoku.

Radna akcija Jasenovac
Sjenička brigada na saveznoj omladinskoj radnoj akciji. Iste godine Vesnini šahisti igraju na Tekstilijadi u Ohridu.

Sandžačke igre u Sjenici
Sjenica je domaćin 28. Sandžačkih igara. Na pobedničkom postolju su i sjenički biciklisti.

ORA „Pešter“
Na pozornici omladinske radne akcije svira orkestar Reufa Nalovića Čaleta, a peva Ringo Hamidović.

Minus 39,5
Na Karajukića Bunarima, na Pešteru, izmerena je najniža temperatura ikada zabeležena u Srbiji.
Bakarna kupola
Posle sedam decenija pod crepom, kupola džamije Sultan Valide dobija bakarni pokrivač.
Premijera „Ramize“
KUD „Jedinstvo“ izvodi dramu u režiji Asima Vrcića. Knjiga je štampana 1999.

Kajakom niz Grabovicu
Izet Pušina i Mirsad Hodžić spuštaju se kajacima niz nabujalu Grabovicu, kroz sam grad.
Svetski prvak i domaće igre
Muamer Hukić postaje svetski prvak u kik-boksu, a Sjenica je iste godine ponovo domaćin Sandžačkih igara.
Finale u Londonu
Asmir Kolašinac ulazi u olimpijsko finale u bacanju kugle i završava među osam najboljih na svetu.
Zlato u Geteborgu
Asmir Kolašinac postaje evropski prvak u dvorani. Sjenica dočekuje šampiona.

Sjeničani na Olimpijadi
Milanko Petrović u Vankuveru postaje prvi olimpijac nezavisne Srbije u biatlonu. Na istim Igrama skija i Amar Garibović.
Prve medalje za Srbiju
Milanko Petrović na Univerzijadi osvaja prve međunarodne medalje za Srbiju u biatlonu i skijaškom trčanju. Godinu dana kasnije nosi zastavu u Sočiju.
Četvrte Igre
Nastupom u Tokiju Asmir Kolašinac upisuje četvrto učešće na Olimpijskim igrama: Peking, London, Rio i Tokio.

„Vesna – Proleće Sjenice“
U Sjeničkoj kući otvorena je izložba fotografija i uspomena na fabriku, koje su donosili sami građani.

Sto godina Sloge i jedna pobeda
FK Sloga puni vek, a Jasmin Jasko Selmanović pobeđuje u takmičenju „Nikad nije kasno“.
A gde si ti u ovoj priči?
Upiši godinu rođenja i vidi šta se te godine i oko nje dešavalo u Sjenici.
Dodirni deo grba ili dugme i pročitaj šta znači.
Kako je Sjenica dobila grb
- 1253.Prvi pisani pomen Sjenice, na dubrovačkom putu. Ta godina danas stoji u dnu štita.
- Osmansko dobaNa brdu iznad varoši niče tvrđava. Kasnije je srušena, ali je ostala glavni lik grba.
- 2018.Opština raspisuje konkurs za idejno rešenje grba i zastave.
- 4. novembar 2019.Skupština opštine usvaja grb i zastavu.
- ZastavaModroplava, u razmeri 1 : 1,5, sa grbom u sredini.
Lica koja su
oblikovala Sjenicu
Profesori, umetnici, sportisti, muzičari, privrednici, humanitarci i ljudi koji su svojim radom ostavili trag. Pređi preko portreta da se osvetli, klikni da pročitaš priču.
Adnan Muftarević
Arheolog iz Sjenice, istraživač osmanskog nasleđa.
Arheolog rodom iz Sjenice. Arheologiju je diplomirao 1999. na Univerzitetu Akdeniz u Antaliji, a radi u Bosni i Hercegovini, u Muzeju Sarajeva. Bavi se osmanskom arheologijom: istraživao je ostatke džamija, medresa, grobalja i karavan-saraja.
Autor je radova o numizmatičkoj zbirci Muzeja Sarajeva i o antičkom staklu u Bosni i Hercegovini. U Slovenskom etnografskom muzeju pronašao je fotografije sjeničke tvrđave, a sa kolegom arheologom Mustafom Baltićem, takođe Sjeničaninom, pokrenuo je inicijativu za njenu obnovu.
Hako Duljević
Privrednik sa Peštera, čija je porodična priča pretočena u film „Hako“.
Privrednik poreklom sa Peštera, osnivač kompanije „Duljević“ u Sarajevu. Kaže da mu je san da Pešter i Pešterce predstavi svetu u lepšem svetlu.
Po njegovoj porodičnoj priči snimljen je dokumentarni film „Hako“ u režiji Josipa Pejakovića, premijerno prikazan 2024. na 71. Martovskom festivalu u Beogradu. Film polazi od jedne požutele fotografije i priče o dedi, gorštaku sa Peštera, koji u Drugom svetskom ratu nije hteo da naudi komšijama ni po cenu sopstvenog stradanja.
Film je predstavio i na Balkan Green Summitu u Sjenici, uz poruku da treba čuvati čovečnost i pomagati drugima kad god se može.
Milun Babić
Univerzitetski profesor energetike, dekan Mašinskog fakulteta u Kragujevcu u tri mandata.
Rođen je u Sjenici, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu, a magistrirao i doktorirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu.
Redovni je profesor Mašinskog fakulteta u Kragujevcu za oblast energetike i procesne tehnike, dugogodišnji šef katedre i dekan fakulteta u tri mandata. Predavao je kao gostujući profesor u zemlji i inostranstvu, a objavio je osam naučnih monografija i dva univerzitetska udžbenika.
Bio je savezni poslanik i republički ministar zadužen za tehnološki razvoj privrede.
Muhamed Abdagić
Književnik čije ime nosi sjenička biblioteka, autor drame „Ramiza“.
Rođen je 1916, a preminuo 1991. godine. Njegovo ime danas nose sjenička biblioteka i Književni susreti „Muhamed Abdagić“. Roman „Feniks“, čiji su delovi objavljeni 1971. i 1972, smatrao je svojim životnim delom.
Dramu „Ramiza“ napisao je u Sjenici 1943. godine, dok je bio u kućnom pritvoru. Zasnovana je na istinitom događaju iz 1929: ljubavi momka iz ugledne begovske kuće i sjeničke lepotice Ramize iz čestite, ali siromašne porodice. Rukopis je 1977. pronađen na tavanu opštinskog komiteta. KUD „Jedinstvo“ izvelo je premijeru 1992. u režiji Asima Vrcića, a knjiga je štampana 1999. kao prva knjiga edicije „Zavičajna baština“.
U rukopisu su ostali i drugi njegovi tekstovi sa zavičajnom tematikom, među njima drame „Petomajski izbori“ i „Gluho doba“ i roman-pripovetka „Tatli-džan“.
Radoman Kanjevac
Pesnik i novinar, autor stihova najpoznatijih pesama grupe Galija.
Rođen je 17. maja 1960. u selu Stup, u kraju između Sjenice i Ivanjice. Diplomirao je novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Bio je glavni urednik studentskog programa Indeks 202 (1982–1985), urednik emisija na Radio Beogradu, a 1989. glavni urednik OK kanala, prve nezavisne beogradske televizije. Na Drugom programu RTS-a bio je urednik kulture i zamenik glavnog urednika.
Publika ga najviše pamti kao tekstopisca grupe Galija: njegove su pesme „Dodirni me“, „Skadarska“, „Kad me pogledaš“ i „Ja nisam odavde“. Objavio je i knjige pesama „Čovek u senci“ i „Prodavnica magle“ (2025). Dobitnik je nagrada „Radoje Domanović“, „Zlatni beočug“ i „Dimitrije Davidović“. Preminuo je 9. novembra 2025.
Senad Hadžifejzović
Novinar i voditelj, osnivač televizije Face TV.
Rođen je u Sjenici 15. maja 1962. Prvi tekst objavio je sa 12 godina: beogradska „Borba“ objavila je njegov rad kao najbolji novinarski rad mladog autora. Studije u Sarajevu završio je 1984. kao najmlađi diplomac fakulteta.
Uređivao je i vodio televizijski Dnevnik, bio urednik i direktor Televizije BiH, a 2012. osnovao je Face TV, jednu od najgledanijih televizija u Bosni i Hercegovini, na čijem čelu je i danas.
Husein Huso Pećanin
Učitelj, likovni pedagog i čovek koji je svojim radom ostavio trag u svakodnevnom životu Sjenice.
Rođen je u Sjenici 1943. Školovao se u Kraljevu, a slikarstvo je studirao u Prištini. Vojni rok služio je u Somboru i Zagrebu, gde su prepoznali njegov crtački talenat pa je za vojni aerodrom Pleso iscrtavao koordinate letova.
Radni vek proveo je kao nastavnik likovne kulture, a završio ga u OŠ „12. decembar“. Generacije učenika pamte ga kao omiljenog nastavnika.
Bio je vrstan šahista, igrao stoni tenis s decom i kolegama i aktivno radio u KUD-u „Jedinstvo“. Cenovnici gotovo svih radnji i kafića u gradu bili su ispisani njegovom rukom, a pisao je i plakate za utakmice Sloge, kluba koji je voleo do poslednjeg dana.
Dr Rušid Mahmutović – Ruša
Lekar, primarijus, sportista i humanista koji je decenijama brinuo o zdravlju žena u Sjenici.
Rođen je 1954. u Sjenici, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju, a medicinu u Beogradu. Specijalizovao je ginekologiju i akušerstvo i sa 26 godina počeo da radi u Domu zdravlja Sjenica.
Za 36 godina rada izveo je preko 6000 porođaja, često u teškim uslovima i bez adekvatne opreme. Srpsko lekarsko društvo dodelilo mu je 2000. godine zvanje primarijusa.
Voleo je poeziju, istoriju i fudbal, a posebno skijanje: osvajao je medalje, doprineo otvaranju ski-centra Žari i vodio ski klub „Jelenak“. Preminuo je februara 2017, a Skupština opštine Sjenica posthumno mu je dodelila zahvalnicu.
Asim Vrcić
Profesor, kulturni radnik, glumac i jedan od ljudi koji su oblikovali kulturni život Sjenice.
Rođen je 1933. od oca Acifa i majke Fife. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Sjenici, gimnaziju u Novom Pazaru, a ruski jezik i književnost u Novom Sadu. Jedan je od osnivača Sjeničke gimnazije.
Radio je kao nastavnik, bio prvi direktor Škole učenika u privredi, direktor Radničkog univerziteta i sekretar Kulturno-prosvetne zajednice. Dugogodišnji je predsednik KUD-a „Jedinstvo“, u kome je odigrao preko 60 uloga i režirao 30 predstava tokom 40 godina amaterskog angažmana.
Među nagradama su Zlatna plaketa Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i Srebrna plaketa Saveza amatera Srbije. Autor je projekata koji su dali prepoznatljivost kulturnom identitetu Sjenice i Sandžaka, među njima Zbornika Sjenice i Književnih susreta „Muhamed Abdagić“. Preminuo je 2005. godine.
Ramo Tahirović
Sjenički hroničar koji je kamerom beležio ljude, događaje i svakodnevicu grada.
Rođen je 19. maja 1954. u Sjenici, u devetočlanoj porodici, kao sin Adema i Fazile. Decenijama je radio kao domar u OŠ „12. decembar“ i otišao u penziju 2019.
Sjenica ga pamti po kameri: snimao je svadbe, priredbe, ispraćaje i svakodnevicu. Kaže se: „Ako je bilo nešto važno, Ramo je to snimao.“ Zvaničnu zahvalnicu za taj rad dobio je 2015.
Od 2018. predsednik je planinarskog udruženja „Zmajevac“. Stare snimke iz devedesetih objavljuje za našu dijasporu, a bio je i uz mnoge humanitarne akcije.
Minela Biberović
Pokretačica inicijativa za razvoj talenata dece i mladih i obnovu kulturnog života Sjenice.
Osnivanjem udruženja „Mali princ“ pružila je podršku deci i mladima da prepoznaju svoje talente kroz edukativne i kreativne radionice.
Jedna je od idejnih tvoraca manifestacije „Sjenica u srcu“ u okviru Dana grada. U saradnji sa grupom mladih entuzijasta pokrenula je i obnovila KUD „Gajret“, koji gostuje na televizijama i putuje širom Evrope, Azije i Balkana.
Iso Stupljanin
Fudbaler iz Sjenice čije su majstorstvo i sportski duh ostali deo lokalnog sportskog pamćenja.
Rođen je 1944. u Sjenici. Kao igrač Sloge oduševljavao je ljubitelje fudbala širom Sandžaka i Srbije, a u knjizi „Asovi i legende Sandžačkih igara“ Heman Muftarević piše da bi epitet najboljeg fudbalera Sjenice svih vremena sigurno pripao njemu.
Divio mu se i slavni Džajić. Lopta mu se, kao i brojnim sjeničkim dečacima, rano „zalepila za nogu“.
Edita Turković
Sjeničanka aktivna u javnom i društvenom životu opštine Ilidža, posvećena vezama sa rodnim krajem.
Rođena je u Sjenici, gde je završila osnovnu i srednju školu. Život ju je odveo u Sarajevo, gde je vijećnica u Općinskom vijeću Ilidža.
Njen uspeh je bratimljenje opština Ilidža i Sjenica. Izborila se za 30.000 evra za turističku signalizaciju Peštera, lektire na bosanskom jeziku za biblioteku u Sjenici i 15 stipendija za studente sandžačkog porekla, uz još pet koje je dodelila sa porodicom.
Maida Drndić – Maja
Biatlonka i nordijska skijašica iz Sjenice, višestruka prvakinja Srbije.
Rođena je 1999. u Sjenici. Studirala je Sport i fizičko vaspitanje na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, članica je biatlon i nordijske reprezentacije Srbije i višestruka prvakinja države.
Na Svetskom juniorskom prvenstvu u Estoniji 2017. zauzela je 26. mesto, a u ukupnom plasmanu Balkan kupa bila je druga. Bila je kandidat za Zimske olimpijske igre u Pekingu, a dugo se bavila i odbojkom.
Kasim Mujović – Kaso
Fudbalski as, golgeter i sportski radnik koji je ostavio dubok trag u FK Sloga.
Rođen je 1946. u Sjenici, osnovnu školu završio je u Sjenici, a školu za zubnog protetičara u Sarajevu. Na sportsku scenu izašao je sa 13 godina kao odbojkaš na 8. Sandžaklijadi u Sjenici 1961.
Na Sandžačkim igrama učestvovao je gotovo do kraja, kao takmičar, trener ili vođa ekipe. Odbojku je igrao i za juniorski tim Bosne u Sarajevu, ali ga je najviše vezao fudbal.
Mladen Ćukanović – Mlađo
Dugogodišnji upravnik studentskog doma „Rifat Burdžović“ i podrška studentima iz Sjenice u Beogradu.
Rođen je 1970. u Sjenici. Veterinarski fakultet u Beogradu završio je 2000, a zvanje magistra stekao iz oblasti menadžmenta. Upravnik je studentskog doma „Rifat Burdžović“, veliki humanista i prijatelj svih sjeničkih studenata u Beogradu.
Tokom studija bio je predsednik saveza studenata doma „4. april“ tri godine i potpredsednik Saveza studenata Beograda godinu dana.
Harun Selmanović – Hari
Atletičar iz sela Breza, sedmostruki prvak Sandžačkih igara u bacačkim disciplinama.
Rođen je 1940. u selu Breza kod Sjenice. Zvali su ga Herkules i Stiv Rivs; priroda mu je dala sve predispozicije vrhunskog bacača. Sedmostruki je prvak Sandžačkih igara, prvak u bacanju diska i kugle.
Prvi put je koplje bacao 1961. i rezultatom 59,87 m bio drugi, odmah iza državnog prvaka. Na Sandžačkim igrama debitovao je 1962. u Bijelom Polju za ekipu Prijepolja, hicem od 59,35 m i zlatnom medaljom. Potom je zlatna medalja u bacanju koplja kao da je bila rezervisana za njega, a 1965. u Priboju bacio je 68,69 m. Na igrama u Goraždu 1967. mogao je da se meri i sa bacačima kugle.
Muamer Hukić
Profesionalni bokser poreklom iz sela Ugao na Pešteri, svetski šampion u kruzer kategoriji.
Rođen je 1984. u selu Ugao na Pešteru. Nemački je profesionalni bokser sandžačkog porekla. Porodica se 1993. preselila u Bilefeld, gde je počela njegova karijera.
Prvo se bavio kik-bokserom i već 2003. sa 18 godina postao svetski prvak. Zatim je 2004. prešao kod promotera Sauerlanda, a kasnije ga je preuzeo Uli Vegner. Publika voli njegov agresivni stil, izdržljivost, snagu i jaku volju za pobedom.
Džemaludin Puljić – Džemo
Profesor muzičke kulture, harmonikaš i član kultnog sjeničkog benda Albatros.
Radio je kao nastavnik muzičke kulture u dve sjeničke osnovne škole i jedno vreme uspešno vodio gradski hor „Sjenički slavuji“. Svirao je u legendarnom sjeničkom bendu Albatros i bio dugogodišnji član KUD-a „Jedinstvo“.
Osvajač je nagrade „Prva harmonika RTS-a“. Bio je miran, tih i pun topline, otac četiri kćerke, a učenici su se radovali svakom času kod njega.
Ćazim Čolaković – Čaka
Pevač sandžačke izvorne pesme čija je interpretacija pesme „Mlado momče za Sjenicu pita“ postala simbolična muzička razglednica grada.
Rođen je 1953. u Kladnici kod Sjenice. Osnovnu školu završio je u Sjenici, a muzičku u Sarajevu, kuda se porodica preselila 1971. Otac mu je kao dečaku kupio harmoniku, što ga je podstaklo da krene u muziku.
Uskoro je uz orkestar Branimira Đokića snimio prvu pesmu za Jugoton. Na festivalu u Vrnjačkoj Banji 1972. pesma „Ti budi moja“ donela mu je prvo mesto, a hitovi su ga vodili na vrh lista širom bivše Jugoslavije. Album iz 1990. sadrži i „Poleti pjesmo Sandžaka“ i „Mlado momče za Sjenicu pita“, sjeničku himnu u njegovom izvođenju.
Mirza Šoljanin
Pevač iz Sjenice, pobednik takmičenja „Zvijezda možeš biti ti“.
Rođen je 11. januara 1985. u Sjenici. U Sarajevo odlazi 2004. godine, na studije na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a tamo ga umesto šume sačeka pozornica.
Godine 2010. prijavljuje se na treću sezonu muzičkog takmičenja „Zvijezda možeš biti ti“ na televiziji Hayat i 17. februara 2011. odnosi pobedu. Prvi album, „Poljubi me“, objavljuje 3. jula 2011. za Hayat Production, a naslovna pesma premijerno je izvedena 9. marta iste godine.
Sa sarajevskim rok sastavom Emir & Frozen Camels snimio je 2013. pesmu „Ters Bosanka“. Sa njom su u decembru 2013. predstavljali Bosnu i Hercegovinu na prvoj Turkoviziji i osvojili šesto mesto.
Asmir Kolašinac
Bacač kugle, evropski prvak u dvorani 2013. godine.
Rođen je 15. oktobra 1984. u Skoplju, a roditelji su se ubrzo vratili u rodnu Sjenicu, gde je odrastao. Takmičio se za AK Partizan.
Evropski je prvak u dvorani iz Geteborga 2013, osvajač bronze na Evropskom prvenstvu u Helsinkiju 2012. i srebra na dvoranskom prvenstvu u Pragu 2015. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. bio je sedmi u finalu sa 20,71 m.
Lični rekord od 21,58 m postavio je u Beogradu 2015. Učestvovao je na četiri Olimpijade, a karijeru je završio u januaru 2025, sa 40 godina, na mitingu u Beogradu.
Amar Garibović
Nordijski skijaš iz Sjenice, učesnik Zimskih olimpijskih igara u Vankuveru 2010.
Rođen je 7. septembra 1991. u Sjenici. Skijaškim trčanjem bavio se od 2004. godine.
Predstavljao je Srbiju na Zimskim olimpijskim igrama u Vankuveru 2010, gde je nastupio u trci na 15 km, a 2009. učestvovao je i na Svetskom prvenstvu u nordijskom skijanju u Liberecu.
Stradao je u saobraćajnoj nesreći 7. septembra 2010, na svoj devetnaesti rođendan, vraćajući se sa takmičenja u Hrvatskoj.
Lamija Salihagić
Biatlonka i nordijska skijašica iz Sjenice, reprezentativka Srbije i prvakinja Balkana.
Lamija Salihagić je biatlonka i nordijska skijašica iz Sjenice i članica reprezentacije Srbije. Trenira je Edin Hodžić Bole.
Na Balkan kupu u biatlonu u Rumuniji osvojila je zlatnu medalju u pojedinačnoj trci na 10 kilometara i postala prvakinja Balkana u skijaškom biatlonu.
Prvakinja Balkana je i u letnjem biatlonu: na Balkan kupu u Delnicama, u Hrvatskoj, pobedila je u kategoriji starijih juniorki.
Zlatne medalje osvajala je i u skijaškom trčanju: jednu na Balkan kupu u Hrvatskoj i dve na Balkan kupu u Florini, u Grčkoj.
Na međunarodnom takmičenju u biatlonu u italijanskom Martelu, na kom je nastupilo 12 reprezentacija, mešovita štafeta Srbije osvojila je treće mesto i bronzanu medalju.
Nedžad Baltić
Atletičar iz Sjenice, prvak SR Jugoslavije u skoku u dalj i rekorder Sandžačkih igara sa pet zlatnih medalja.
Rođen je 1982. godine u Sjenici, od roditelja Sulja i Muratke. U Sjenici je završio osnovnu i srednju školu.
Atletikom je počeo da se bavi veoma rano, u ekipi Osnovne škole „12. decembar“, u vreme kada je Atletski klub Sjenica, sa trenerom Mišom Đurićem, okupljao veliki broj članova i talenata. Ubrzo je postao prvak tadašnje SR Jugoslavije u skoku u dalj, a sa 16 godina skakao je preko šest metara.
Osvajao je medalje i u svim sprinterskim disciplinama. Posebno se pamti sjenička štafeta 4×100 metara, u kojoj su trčali Mino Mušović, Elvedin Kolašinac, Almir Papić i, u četvrtoj izmeni, Nedžad. Kada bi oni izašli na stazu, pobednik se znao unapred.
Sa 16 godina doživeo je tešku povredu ruke i pauzirao gotovo dve godine. Posle oporavka vratio se treninzima i ponovo postizao odlične rezultate.
Na 38. Sandžačkim igrama u Novom Pazaru 2001. godine pobedio je u šest disciplina: na 100, 200 i 400 metara, u štafeti 4×100 metara, skoku u dalj i troskoku. Šesta medalja mu nije priznata, jer je takmičar mogao da nastupi u najviše pet disciplina. Sa pet zlatnih medalja proglašen je za najboljeg sportistu Igara i postavio rekord po broju zlata, koji do danas nije oboren.
Posle Igara, i pored ponuda poznatih atletskih klubova, upisao je Policijsku akademiju u Beogradu, koju je završio u roku i sa visokim prosekom. Tamo je počeo da trenira borilačke veštine i bodibilding.
Danas radi u policiji u Sjenici, na poslovima komandira. Učestvovao je u mnogim akcijama spasavanja, među kojima je i evakuacija poplavljenog Obrenovca, kada su pripadnici policije i Gorske službe iz Sjenice spasili više od 1.500 dece i građana. Za to je dobio pohvalnicu ministra unutrašnjih poslova.


Vahidin Prelić
Glumac rođen u Sjenici, sa bogatim pozorišnim i filmskim iskustvom.
Rođen je 8. juna 1974. godine u Sjenici. Završio je glumačke studije na Akademiji umetnosti u Prištini. Ostvario je veliki broj pozorišnih uloga.
Izvor: Muzej pozorišne umetnosti Srbije.
Amor Garibović
Modni dizajner poreklom iz Sjenice.
Amor Garibović je odrastao u Sjenici, a profesionalni put izgradio u oblasti mode i dizajna. Njegov rad i biografija predstavljaju primer stvaralačkog puta koji povezuje lokalno poreklo i međunarodnu kreativnu scenu.
Dodatno čitanje: intervju i profil.
Ifet Đakovac
Fudbaler iz Sjenice koji je nastupao u Superligi Srbije i inostranstvu.
Rođen je 5. decembra 1997. godine u Sjenici. Igrao je za TSC, a potom nastavio karijeru u inostranstvu. U sportskim izveštajima ističu se njegovi nastupi, golovi i asistencije.
Izvor: RTS.
Ringo Hamidović
Pevač i muzičar čije je izvođenje deo savremenog muzičkog pamćenja Sjenice.
Ringo Hamidović je prepoznatljiv izvođač lokalne i sandžačke muzike. Arhivski snimci sa nastupa u Sjenici čuvaju atmosferu gradskih muzičkih okupljanja.
Pogledajte arhivski nastup iz 2017. godine.
Enver Kalender – Linda
Humanitarni aktivista poznat po akcijama podrške porodicama u Sjenici.
U saradnji sa lokalnom zajednicom učestvovao je u humanitarnim akcijama pomoći porodicama, uključujući podršku u ogrevu, nameštaju, odeći i obući.
Izvor: Opština Sjenica.
Sabahudin Abdagić
„Pešterski rendžer“, turistički vodič i promoter Peštera i Uvca.
Sjenica ga zna kao „Pešterskog rendžera“. Kao turistički vodič predstavlja prirodne lepote sjeničkog kraja: Pešter, Uvac, vidikovce, jezera i pašnjake, kroz ture, fotografije i video-zapise.
Doveo je brojne goste iz Srbije i inostranstva i uporno pokazuje da ovaj kraj može da živi od turizma i održivog razvoja. Bavi se i zaštitom prirode, a u saradnji sa organizacijama i ustanovama podstiče mlade da ostanu i grade svoju zajednicu. U organizaciji Eco Infinity brine o vidljivosti i komunikaciji.
Hikmet Zeković – Fiko
Profesor fizike, glas Radio Amara i prijatelj svake dobre ideje mladih.
Profesor fizike u sjeničkoj gimnaziji, omiljen među đacima i po znanju i po životnim savetima koje je davao budućim studentima. Generacije pamte da se sa njegovih časova izlazilo sa formulom u svesci i sa ponekom rečenicom za ceo život.
Vodi Radio Amaro, jedinu radio-stanicu u Sjenici. Dugogodišnji je humanitarac i kulturni radnik, čovek koji se odazove svakoj akciji u gradu.
Veliki je podržavalac svega što pokreću mladi Sjenice. Među prvima je stao i uz organizaciju Eco Infinity, još u vreme kada je tek nastajala.
Na staroj fotografiji sa staze Pahulja na Radišića brdu stoji prvi sleva, u društvu sjeničkih skijaša.
Aleksandar Aco Partaljević
Fudbaler Sloge, savezni sudija i čaršijski čovek koga je volela cela Sjenica.
Rođen je 1955. godine u Sjenici. U FK Sloga došao je sa nepunih deset godina, kao tih i miran dečak koji se izdvajao među vršnjacima. Sa treninzima je prestao 1976, ali ga je ljubav prema fudbalu odvela novim putem: položio je ispit za fudbalskog sudiju, zatim za republičkog, a potom i za saveznog.
Za najuspešnijeg sudiju proglašen je 1979. godine. Sudio je u Prvoj srpskoj ligi i Međurepubličkoj ligi Jug, a kruna karijere bila je Druga savezna liga. Plaketu kao najbolji sudija Druge srpske lige dobio je 1983.
Od 1981. bio je predsednik sudijske organizacije u Sjenici, kasnije i u Zlatiborskom okrugu, a 1989. i 2011. biran je za predsednika organizacije u Priboju. Povelju Fudbalskog saveza Srbije primio je 1996, a 2007. povelju za izuzetan doprinos razvoju fudbala. Godine 2004. proglašen je za najboljeg sportskog radnika Sjenice.
Tri puta je biran za predsednika FK Sloga, a do kraja života bio je potpredsednik kluba. Sjenica ga pamti po humanosti: nije bilo humanitarne akcije ni sportske manifestacije koju čika Aco nije podržao.
Šućro Hodžić – Šule
Fudbalski granit Sloge i užičke Slobode, trener koji je Slogu vratio u Srpsku ligu.
Novinari su ga zvali beskompromisnim borcem, fudbalskim granitom, neprelaznim bedemom i fudbalskim maratoncem. Od četrnaeste godine igrao je na radničko-sportskim igrama, a sa šesnaest je bio najmlađi prvotimac Sloge.
Brz, čvrst igrač sredine terena, 1976. odlazi u užičku Slobodu. Od četrnaest fudbalera dovedenih sa strane jedini je izborio mesto u prvom timu i u Slobodi ostao deset godina. Na tradicionalnom turniru Slobode 1978, na kojem je igrala i Crvena zvezda sa Džajićem, proglašen je za najboljeg fudbalera. U Loznici je postigao odlučujući gol koji je Slobodu uveo u Drugu ligu Jugoslavije.
Po povratku u Sjenicu sa „Žutim đavolima“ osvaja brojne turnire. Kao trener prvog tima vratio je Slogu u Srpsku ligu posle 33 godine, a igru te ekipe zvali su brazilskom. Zatim je vodio mlađe selekcije, koje su redovno bile među prve tri ekipe na takmičenjima.
Otišao je rano. Priznanja i zahvalnice koje govore o njegovoj fudbalskoj i ljudskoj veličini stigle su, nažalost, posthumno.
Milenko Kiković
Napadač, trener osvajača Kupa i jedini pobednik sve tri skakačke discipline na MOSI.
Rođen je 19. oktobra 1954. u Sjenici. Za Slogu je igrao od 1973. do 1976, zatim sezonu u „Zlataru“ iz Nove Varoši i godinu i po u užičkoj Slobodi. Usledile su četiri i po godine u beogradskom Radu (58 utakmica i 15 golova u Drugoj ligi), pa Obilić i Čukarički. Karijeru je završio u Mladenovcu.
Kao trener vodio je Obilić, Rad, Bor, Čukarički, Radnički iz Obrenovca, BASK, Radnički iz Niša, BSK Borču i Slobodu iz Užica. Sa Sartidom iz Smedereva osvojio je Kup Srbije i Crne Gore u sezoni 2002/03.
Stariji pamte da se pored fudbala bavio košarkom, odbojkom i atletikom. Na MOSI je nastupio samo tri puta, i to isključivo za Sjenicu: 1975. u Bijelom Polju, 1976. u Višegradu i 1977. u Novom Pazaru.
Godine 1975. bio je treći u skoku uvis (180 cm). Godine 1976. pobedio je u skoku udalj (6,51 m) i podelio prvo mesto u skoku uvis (190 cm). Godine 1977. pobedio je u skoku uvis sa novim rekordom igara od 196 cm, pobedio u troskoku i bio drugi u skoku udalj. Za tri godine: tri zlatne, dve srebrne i jedna bronzana medalja.
Milanko Petrović
Prvi biatlonac olimpijac nezavisne Srbije i zastavnik u Sočiju 2014.
Rođen je 21. septembra 1988. u Sjenici. Na Zimskim olimpijskim igrama 2010. postao je prvi olimpijac nezavisne Srbije u biatlonu. Na Igrama 2014. nosio je zastavu Srbije na otvaranju i takmičio se u biatlonu i skijaškom trčanju.
Prvi je Srbin koji je osvojio bodove u Svetskom kupu u biatlonu. U sezoni 2012/13. u Oberhofu je bio 39. u sprintu i 40. u poteri, u Oslu 35. u poteri, a u Sočiju 35. u sprintu. Sezonu je završio sa 15 bodova.
Na Zimskoj univerzijadi 2013. osvojio je prve međunarodne medalje za Srbiju u biatlonu i u skijaškom trčanju. Na Svetskom prvenstvu u letnjem biatlonu iste godine bio je peti u poteri i deveti u sprintu.
Enes Garibović
Karatista sjeničkih korena, evropski i balkanski prvak u dresu Hrvatske.
Sjeničanin koji živi i trenira u Hrvatskoj i brani boje hrvatske karate reprezentacije. U jednoj sezoni postao je evropski prvak u mlađoj seniorskoj konkurenciji, balkanski prvak, seniorski prvak Hrvatske i osvojio ekipnu bronzu na seniorskom Evropskom prvenstvu.
Dva puta je proglašen za najboljeg sportistu grada Varaždina. Uz tatami je završavao i studije na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, gde je dobio Rektorovu nagradu za posebna takmičarska dostignuća.
Jasmin Selmanović – Jasko
Muzičar, medicinski tehničar i pobednik takmičenja „Nikad nije kasno“.
Rođen je u Sjenici i ceo život vezan je za nju. Ljubav prema muzici pokazao je još u osnovnoj školi, kao član KUD-a „Jedinstvo“, gde je u tamburaškom orkestru svirao kontrabas. Igrao je i za FK Sloga i uspešno trenirao košarku, a futsalerima Sjenice napisao je, komponovao i otpevao himnu.
Početkom devedesetih, sa kumom i prijateljem Rejhanom Bihorcem Bakcom, osnovao je grupu „Kazanova“. Svirali su po restoranima, na svadbama i ispraćajima, a posebno se pamte koncerti na gradskom trgu i u parku koji se danas zove Omladinski.
Više od tri decenije pravi matrice i aranžmane za pevače sa velikih regionalnih takmičenja, piše tekstove i komponuje. Na festivalu „Stari grad“ u Novom Pazaru 2014. bio je četvrti i dobio nagradu za najboljeg debitanta. U sezoni 2025/26. postao je jedan od trojice pobednika takmičenja „Nikad nije kasno“, sa prvim mestom u glasanju publike.
„Ako sam uspeo da makar na trenutak učinim da se moji sugrađani, ma gde živeli, osete ponosnim što dolaze iz Sjenice, onda je moja misija uspela.“
Po zanimanju je medicinski tehničar u Domu zdravlja Sjenica. U vreme pandemije radio je u crvenoj zoni. Sindikalni je aktivista, dobrovoljni davalac krvi više od 40 puta, a od 2016. i jedan od pokretača ekološke stranice „Eko Sjenica“. Pokrenuo je i peticiju za bezbedniji saobraćaj, koju je potpisalo oko 500 građana.
Šeki Bihorac
Šefćet Bihorac, pevač čiji se hit „Ne zovite doktore“ peva na svakom slavlju.
Rođen je 25. marta 1966. u Sjenici kao Šefćet Bihorac. Profesionalnu karijeru započeo je 1990. u Sarajevu, tadašnjem središtu estrade, i izrastao u jedno od prepoznatljivih imena folk muzike Sandžaka i bivše Jugoslavije.
Njegov stil spaja tradicionalni folk sa modernijim zvukom, pa je ostao na sceni više od tri decenije. Najpoznatije pesme su „Ne zovite doktore“, „Majko mila“, „Ti si meni bila sve“ i „Zabranjena ljubav“.
Publika ga ceni zbog emotivnog glasa, jednostavnosti i skromnosti. Danas najviše nastupa u dijaspori, u Nemačkoj, Švajcarskoj i Austriji, i pažljivo bira pesme koje snima.
Rizo Toković
Slikar naivac i glumac KUD-a „Jedinstvo“, autor „Stare tvrđave“ i „Pokrivene ćuprije“.
Umetnik, slikar naivac. Dugogodišnji član KUD-a „Jedinstvo“, koji je i kao glumac i kao slikar predstavljao Sjenicu u najlepšem svetlu. Za svoj rad dobio je mnogobrojne nagrade.
Autor je slika „Stara tvrđava“ i „Pokrivena ćuprija“. One danas krase mnoge domove širom sveta i čuvaju jedan deo istorije grada, onaj koji se više ne može fotografisati.
Erkin Bihorac
Pisac romana „Triling“ i dve zbirke pesama, napisanih na mobilnom telefonu.
Rođen je 11. juna 1966. u Zaječiću kod Sjenice. Rano detinjstvo proveo je u rodnom selu, a sa devet godina doselio se u Sjenicu, gde i danas živi.
Uz pomoć mobilnog telefona napisao je roman „Triling“ i dve zbirke pesama, „Za neko novo proljeće“ i „Magija ljubavi“, koje su naišle na lepo interesovanje čitalaca u Sandžaku i šire.
Voli knjige, iskrene ljude, iskreno druženje, filmove i muziku.
Enver Muhović – Eco
Privrednik koga zovu Strateg, a u čaršiji Eco Dobrica.
Rođen je 1963. u Sjenici. Na studije je otišao u Beograd i tamo ostao. Strpljivim radom i osećajem za posao stvorio je veletrgovinsku kompaniju „Idea“, registrovanu 1992, koja je sredinom dvehiljaditih imala preko 250 zaposlenih, a u njenom sastavu bio je i istoimeni radio. Klub privrednih novinara Srbije dodelio mu je titulu Menadžer 2004. godine.
Zovu ga Strateg i Maestro trgovine, ali i Eco Dobrica, zbog lakoće kojom pomaže onima kojima je pomoć potrebna.
Iako živi daleko od Sjenice, svoju čaršiju nije zaboravio. Među njegovim donacijama su obnova Omladinskog parka u centru grada, najveći deo sredstava za autobus sjeničkih sportista i oprema za speleologe i planinare društva „Zmajevac“.
Reuf Nalović – Čale
Harmonikaš i šef orkestra bez koga nije prolazilo sjeničko veselje.
Harmonika Reufa Nalovića Čaleta čuje se na gotovo svakoj staroj sjeničkoj fotografiji sa muzikom. U orkestru KUD-a „Jedinstvo“ stoji prvi sleva, a na pozornici omladinske radne akcije „Pešter“ 1984/85. bio je šef orkestra.
Na fotografiji sa mikrofonom peva u društvu Vehba Burovića i Sulejmana Muftarevića Hemana. Njegova harmonika sačuvana je i na arhivskim video-snimcima iz Sjenice, koje možeš pustiti na našem starom televizoru.
Zvuci i običaji
zavičaja
Uključi stari radio i okreći skalu. Na svakoj od dvanaest stanica čeka jedna priča: orkestri, pevači, slikar, hanume i sir iz trapa.

Albatrosi
Sjenički bend koji je obeležio muzičko pamćenje generacija. Na fotografiji iz aprila 1980. zabeleženi su članovi grupe u holu gimnazije.

Sjenički tamburaši
Tamburaška muzika i druženja koja čuvaju zvuk zavičaja i prenose ga novim generacijama.

KUD „Gajret“
Folklor, tradicionalna igra i predstavljanje kulturnog nasleđa Sjenice na susretima u zemlji i inostranstvu.

KUD „Sveti Sava“
Kulturno-umetničko stvaralaštvo i folklorni život Sjenice.

Orkestar KUD „Jedinstvo“
Tamburaški orkestar u nošnji, snimljen objektivom Fehima Tahirovića Feha. Sleva: Reuf Nalović Čale, Edib Mašović, Rahman Glogić, Nuho Nišić, Murat Nalović, Mišo Trmčić, Filduz Bihorac i Izo Pećanin.

ORA „Pešter“ 1984/85.
Pozornica omladinske radne akcije, ispod parole „Titov put, put mladosti“. Bas gitara Ramiz Biberović, bubnjevi Esad Gočobija, vokal Ringo Hamidović, harmonika i šef orkestra Reuf Nalović, ritam gitara Vidosav Maksimović.

Tri glasa i harmonika
Reuf Nalović Čale sa harmonikom, Vehbo Burović i Sulejman Muftarević Heman pevaju u jedan mikrofon. Tako su izgledale priredbe i igranke pre razglasa i matrica.

„Kazanova“ i Jasko
Početkom devedesetih Jasmin Jasko Selmanović i Rejhan Bihorac Bakac osnivaju grupu „Kazanova“. Koncerti na trgu i u Omladinskom parku i danas povezuju generacije Sjeničaka. Tri decenije kasnije Jasko pobeđuje u takmičenju „Nikad nije kasno“.

Šeki Bihorac
Šefćet Bihorac, rođen u Sjenici 1966, karijeru je počeo u Sarajevu 1990. Pesme „Ne zovite doktore“, „Majko mila“ i „Zabranjena ljubav“ postale su kafanski klasici.

Rizo Toković
Slikar naivac i glumac KUD-a „Jedinstvo“. Njegove slike „Stara tvrđava“ i „Pokrivena ćuprija“ čuvaju izgled Sjenice koje više nema.

Sjeničke hanume
Fotografija sa jednog od druženja sjeničkih hanuma. Osmomartovska čajanka, na kojoj su jedini „dozvoljeni“ muškarci konobari i muzičari, i danas je deo gradskog kalendara.

Sir iz trapa
Trapovi za zrenje sjeničkog sira u zadruzi u Međarama, na Pešteru. Zemlja i trava čuvaju stalnu hladnoću, pa sir zri polako, kao što se na visoravni oduvek radilo.
„Mlado momče za Sjenicu pita“
Pesmu izvodi Ćazim Čolaković, jedan od prepoznatljivih interpretatora izvorne sandžačke pesme. Rođen je 1953. godine u Kladnici kod Sjenice. Osnovnu školu završio je u Sjenici, a muzičko obrazovanje nastavio u Sarajevu, gde se porodica preselila 1971. godine. Sarađivao je sa Omerom Pobrićem, a pesma „Mlado momče za Sjenicu pita“ ostala je snažan muzički znak sećanja na grad i njegovu prošlost.
Čolaković je nastupio na festivalu u Vrnjačkoj Banji 1972. godine, gde je pesma „Ti budi moja“ osvojila prvo mesto. Album „Poleti pjesmo Sandžaka“ objavljen je 1990. godine i sadrži i ovu pesmu.
Pogledaj pesmu na YouTube-u ↗Sport koji je
okupljao grad
Prelistaj album, prošetaj kroz četiri stadiona Sloge, sastavi svoj tim, preskoči Kikovićevu letvicu, baci kuglu i popuni album šampiona.
Fudbal
Fudbalski klub Sloga 2026. puni sto godina i kroz svoju istoriju imao je stadion na više mesta u gradu. Početkom osamdesetih Sjenica je imala čitavu ligu u malom: uz Slogu su igrali Pešter, Vesna, Autotransport, Napredak metalno, Medicinar i Veteran.
Ekipu Veterana činili su profesori i đaci srednjoškolskog centra, a takmičila se u Međuopštinskoj ligi. Gradski derbiji igrali su se na stadionu kod Vesne.
Atletika
Sandžačke igre, koje su se nekada zvale MOSI, bile su mala olimpijada regiona. Sjenica im je bila domaćin 1982. godine.
Harun Selmanović bio je prvak igara sedam puta. Milenko Kiković ostao je upisan kao jedini takmičar koji je pobeđivao u sve tri skakačke discipline: uvis, udalj i u troskoku.
Sneg i led
Na Radišića brdu, iznad grada, nalazila se staza Pahulja. Malić Mahmutović (1947–1992) pamti se kao jedan od najuspešnijih alpskih smučara Sjenice svih vremena.
Iz iste snežne škole stigli su i olimpijci: biatlonac Milanko Petrović, skijaš trkač Amar Garibović i Maida Drndić. Danas se trenira u Nacionalnom biatlonskom centru Žari.
Rukomet
Rukomet se igrao na asfaltu, pred školom i pred publikom koja je stajala uz samu liniju. Klub je okupljao mlade, učio ih timskom duhu i predstavljao grad na takmičenjima. Fabrika „Vesna“ imala je i svoj rukometni klub.
Voda, pedale i šah
Petog aprila 1995. Izet Pušina i Mirsad Hodžić spustili su se kajacima niz Grabovicu, rečicu koja teče kroz sam grad. Sjenički biciklisti popeli su se na postolje Sandžačkih igara 1982, a Vesnini šahisti branili su boje fabrike na Tekstilijadi u Ohridu 1978.
Tribine
Nijedna utakmica nije bila samo utakmica. Na betonskim tribinama sedelo se satima pre početka, sa peškirom na glavi protiv sunca, a posle se o svakom potezu pričalo do sledeće nedelje.
Četiri stadiona Sloge
Klikni na stanicu i prati kako se igralište selilo kroz grad.
Malo Dubinje
Prvi stadion bila je livada zvana Malo Dubinje, levo od Pazarskog druma. Kasnije je tu podignuta zgrada Žitoprometa, a danas tuda prolazi magistrala.
Progon
Drugo igralište, ravnije i modernije za svoje vreme, bilo je uz desnu obalu Grabovice, od Ćatovske ćuprije. Kuća Miralemage Salihagića služila je kao svlačionica, a gostujući igrači su domaćinski dočekivani, uz obavezan ručak.
Bukreš
U naselju Bukreš verna publika bodrila je Slogu i divila se majstorijama sjeničkih fudbalera. Šezdesetih su tu igrali Nijazija Salaković, Tomo Karalić, Fehim Vrcić, Desko Gemaljević, Faruk Nalović, Iso Stupljanin, Mustafa Ćućović, Hamdo Prepoljac, Nijo i Harun Mujagić i Radoslav Komatina.
Kod Vesne
Osamdesetih se igra na stadionu kod fabrike „Vesna“. Tu su se sastajali Sloga, Pešter, Vesna, Autotransport, Napredak metalno, Medicinar i Veteran.
Sastavi svoju Slogu
Prevuci igrače na teren ili klikni na ime pa na mesto. Na klupi su legende iz šezdesetih, ali i igrači novijih generacija, od Enka Hadžovića do Mirsada Karišika. Tabla desno odmah računa kakav si tim napravio.
Tabla selektora
Na terenu još nema nikoga.
Preskoči Kikovićevu letvicu
Milenko Kiković je 1977. u Novom Pazaru preskočio 196 cm i postavio rekord igara. Podesi visinu letvice i skoči.
Baci kuglu kao Asmir
Asmir Kolašinac bacio je kuglu 21,58 metara. Drži dugme da skupiš snagu i pusti u pravom trenutku. Ako prepuniš, prestup!
Album šampiona
Kao nekad pred trafikom: otvori kesicu, zalepi sličice i popuni album. Duplikati se dešavaju. Klik na zalepljenu sličicu otvara celu priču.
Priče koje se
prenose
Legende i predanja su deo nematerijalnog nasleđa. Ne predstavljaju se kao potvrđeni istorijski događaji.
Troglava aždaja
U jezeru na Pešteru živela je troglava aždaja koja je svake godine tražila devojku na žrtvu.
Kada je red došao na carevu kćer, naišao je sveti konjanik. Udario je aždaju tako da je pukla stena i iz nje potekao izvor koji nikad ne presušuje. Jedni ga zovu Đurđevica, a drugi izvor Alije Đerzeleza. Zatim joj je odsekao glave: gde je prva pala nastao je Braćak, gde se druga okrnjila Krnja Jela, a gde se treća opružila Pružanj. U spomen na to predanje svakog 2. avgusta na Pešteru se održava veliki sabor.
Vodeni bik
Iz jezera je izlazio bik i napadao stoku po celom Pešteru.
Domaćin Hazir imao je čuvenog bika Divonju, koji se jedini usudio da mu izađe na megdan. Vodeni bik ga je ranio i vratio se u jezero. Hazir je tada u Sjenici naručio gvozdene rogove za Divonju. U novom boju, uz munje i grmljavinu, oba bika su propala u zemlju. Na tom mestu, kod Tuzinja, ostala je Bikova vrtača, a kad naiđe oluja kaže se da se bikovi i dalje bore.
Car Trojan i brdo Trojan
Brdo Trojan (1340 m) gleda na pašnjake i stada, pa ga zovu i zlatnim brdom.
Predanje kaže da je cara Trojana opčinila lepota Pešterskog jezera i da je tu zastao dva-tri dana. Pratnja mu se nastanila na brdu, gde je navodno bio i dvorac sa pogledom na celo polje. Tako narod objašnjava ime brda. Predanje samo po sebi ne potvrđuje da je car zaista boravio na tom mestu.
Crvene oči na Vrelima
Sjenička Vrela su omiljeno izletište, sa vodenicama i žuborom vode. Ali samo danju.
Po pričama, noću vas na Vrelima može isprepadati par svetlećih crvenih očiju, koje idu za vama i prate vas dokle god ste na njihovoj teritoriji. Zato stariji savetuju šetnju po dnevnom svetlu, a mladi ovu priču i danas prepričavaju jedni drugima.
Ramiza i Hasan
Istinita sjenička priča iz 1929, koju je Muhamed Abdagić pretočio u dramu.
Hasan, momak iz bogate i ugledne begovske kuće, i lepa Ramiza iz čestite, ali siromašne porodice, zavoleli su se uprkos staleškim predrasudama. Kada je otac zabranio brak, momak se ubio pred kućnim pragom voljene. Ramiza je, tugujući za njim, obolela od „jektike“ i ubrzo mu se pridružila. Dramu možeš da prelistaš u našoj biblioteci.
Potopljeni most na Uvcu
Kod mesta Ursule, na dnu Uvačkog jezera, stoji kameni most iz 16. veka.
Sagradile su ga Osmanlije na Carskom drumu, koji je narod zvao budimska džada i koji je povezivao Carigrad i Sarajevo. Građen je od fino tesanog kamena, sa lukom nalik lukovima višegradskog mosta. Danas je pod više od 70 metara vode, konzerviran i zaštićen, a delovi Carskog druma i sada se naziru po obodima jezera.
Kako je Sjenica dobila ime
Jedni kažu po senu, drugi po hladu u kojem su počivali karavani.
Stariji kazuju da su se livade oko varoši kosile po tri puta i da se nadaleko znalo za sjeničko seno, koje se ovde zove sjeno. Otud, vele, i Sjenica. Drugi pričaju da su dubrovački trgovci, umorni od puta preko visoravni, baš ovde pravili sjenice, zaklone od granja pod kojima su konačili. Koja je priča starija, niko ne zna, ali se obe i danas mogu čuti uz kafu.
Šuma koja se sama čuva
U selu Ugao, na brdu iznad stare džamije, raste šuma u koju niko ne ulazi sa sekirom.
Jedan čovek je, kažu, prekršio zabranu i posekao stablo za krov. Nekoliko dana kasnije naišla je oluja i grom je udario pravo u taj novi krov. Od tada šumi ne treba čuvar. Meštani kažu da se sama čuva.
Gde je aždaja ostavila imena
Kad je aždaja sa Peštera pala, njeno telo se, kažu, rasulo po celoj visoravni. Sela i brda i danas nose imena po tome.
Ninaja je planina koja se zanjihala kad je aždaja preletela. U Živalićima je još bila živa, kroz Vučiniće su je vukli, u Točilovu joj je istekla krv, a na Koštanom polju ostale su kosti. Prvu glavu našli su na Čukotama, drugu, obaljenu, na Baljenu, a rep, nalik guji, pronašli su Gujići. Njen samrtni krik čuo se, veli priča, sve do izvora Raške.
Jezero koje je popila Vapa
Peštersko polje je nekada, priča se, bilo jezero. Danas je tu ravnica bez drveta.
Kad je aždaja ubijena, jezero je ostalo bez gospodara. Voda je krenula vijugavim koritom Vape i reka ga je, kažu, celog popila. Ostao je samo treset, i ime: Pešter je nazvan po pećinama, pešterama, u kojima su nekada živeli učeni isposnici.
Kupola koja lebdi
Kako to da toliki svod ne drži nijedan stub?
Kad je džamija Sultan Valide završena, priča se da su se ljudi dugo libili da stanu pod kupolu, jer nisu videli šta je drži. Majstori su, kaže predanje, ćutali i samo se smeškali. Tajna je bila u tome što kupola nije zidana, nego je sklopljena od drveta, laka kao korpa, pa pokrivena olovom. Kad je u ratu olovo skinuto i pretopljeno, kupola je ostala da stoji. Otad se govori da je ne drže zidovi, nego dova onih koji su je gradili.
Predanja se čuvaju kao kulturno pamćenje, odvojeno od dokumentovane istorije. Znaš drugačiju verziju neke od ovih priča? Pošalji nam je →
Sjenica 1930.
kroz oko Matije Murka
Naučnik Matija Murko stigao je ovde 1930. sa fonografom i foto-aparatom. Povuci klizač između tog dana i današnjeg, pa u ateljeu razvij njegove staklene ploče: izaberi ploču, okini blic i gledaj kako slika izlazi iz negativa.


Povuci klizač i pređi 96 godina
Levo je čaršija kakvu je Murko zatekao: kuće na sprat sa doksatima, drveni kapci, kaldrma i svet okupljen pred ulazom. Desno je isti grad iz vazduha, sa džamijom Sultan Valide u sredini.

Arhivski prikaz nekadašnjeg vojnog kompleksa i džamije.

Detalji arhitektonske dekoracije zabeleženi u arhivskoj zbirci.

Zgrada koja je u opisu arhivske fotografije povezana sa nekadašnjim domom age.

Arhivski snimak hotela Uvac i gradskog života.

Trgovina stokom i vašarski susreti kao deo privrednog života kraja.

Arhivski zapis o muzici, kazivanju i okupljanjima u javnom prostoru.

Fotografija povezana sa izvođenjem i istraživanjem narodne muzike.

Grupni arhivski snimak stanovnika i ljudi iz lokalne zajednice.
Sjenica kroz
objektiv vremena
Šest albuma, kao priče na telefonu: izaberi krug, a slike se smenjuju same. Dodirni desnu stranu za sledeću, levu za prethodnu, ili zadrži prst da zastaneš.
Vesna,
proleće Sjenice
Tekstilni gigant koji su Sjeničani zvali drugom majkom. Sedi za mašinu: svaki pritisak na pedalu prošije novo poglavlje priče.
Osnivanje
Fabrika „Vesna“ osnovana je 1962. kao društveno preduzeće za proizvodnju pletenina, pozamanterije, konfekcije, čarapa i staklenih tkanina. Idejni tvorac bio je Ilijaz Salihagić, prvi sjenički ekonomista. Shvatio je da se u gradu na hiljadu metara mora praviti proizvod koji lako podnosi transport. Otud konfekcija. Preteča je bila sjenička Ćilimarska škola.
Direktor
Prvi direktor bio je Milanko Mrdaković, čija bista stoji ispred zgrade nekadašnje fabrike. Karijeru je završio kao direktor Tvornice olovaka Zagreb, od koje je takođe napravio giganta.
Žene i sela
U „Vesni“ je radilo oko 2.500 ljudi, a veliki deo bile su žene. Pogoni su radili i po selima: u Dugoj Poljani, Karajukića Bunarima, Kladnici i Lopižama. Tako je seosko stanovništvo ostajalo na svom ognjištu, a žene su dobile priliku da privređuju.
Dan plate
„U gradu se osećalo kad u Vesni bude plata. Izlazilo se u restorane i poslastičarnice, kupovalo se. Kad je fabrika dobro poslovala, postojala je i trinaesta plata“, sećaju se bivši radnici. Fabrika je imala humanitarni i stambeni fond i čitav kompleks kuća za radnike, koje su i danas u upotrebi.
Sport i igra
„Vesna“ je imala fudbalski, skijaški i rukometni klub, a radnici su redovno išli na tekstilijade, radničke sportske igre tekstilaca cele zemlje. Fabrika je omogućila i da se MOSI održe u Sjenici. KUD „Vesna“ igrao je igre naroda cele Jugoslavije, a koreografije Ibiša Hujevića igraju se i danas. Izlazile su i fabričke novine.
Čarape i svet
„Vesna“ je proizvela prve najlon čarape u Jugoslaviji. Žene su ih zvale nepoderivim, a koštale su upola manje od drugih čarapa tog kvaliteta. Na prvoj reviji modele su nosile same radnice. Krajem devedesetih bila je najveći proizvođač ženskog rublja u zemlji, radila je za nemački „Triumph“ i izvozila u Francusku.
Danas
Fabrika više ne postoji, mada rade privatizovani delovi. Godine 2023. kolektiv „Jednostavno rečeno“ priredio je u Sjeničkoj kući izložbu „Vesna – Proleće Sjenice“, od fotografija i uspomena koje su donosili sami građani, sa porukom da sećanja na bolja vremena treba ugraditi u budućnost.
Šta je sve izlazilo iz „Vesne“
Odavde je roba kretala kamionima, niz planinu, pa dalje. Spakuj pošiljku i isprati je.
Izaberi šta šalješ. Kamion kreće iz fabričkog kruga, preko planine do luke, a odatle brodom u svet.
Priča je sastavljena prema tekstu o izložbi „Vesna – Proleće Sjenice“ (SEEcult.org, 28. mart 2023) i sećanjima bivših radnika. Fotografije: porodični albumi Sjeničana.
Kako je Sjenica
građena
Od trapa ukopanog u zemlju do kupole bez stubova. Pomeraj klizač kroz šest slojeva grada.
Dotakni deo kuće
Kuće sa fotografije iz 1930. građene su po istom pravilu: dole se radi, gore se živi. Pređi mišem preko krova, sprata, prozora, prizemlja i tezge.
Prošetaj dalje od čaršije
Frižider star nekoliko vekova
Trap se ukopa u padinu, ozida kamenom i pokrije zemljom i travom. Pomeri klizač kroz godišnja doba i gledaj šta se dešava napolju, a šta unutra.
Čaršija, kafa
i komšiluk
Od prve samoposluge do Baćovog kafića. Prošetaj korzom, uđi u radnje, poslušaj komšinice, pa skuvaj kafu po sjenički.

„Voćar“
Krajem šezdesetih otvorena je prva samoposluga. Po robu se prvi put išlo sa korpom, a ne preko tezge. Prodavačice su prvih dana, kažu, i dalje same dodavale robu, iz navike.
Sjenička čaršija nikad nije bila samo ulica. To je mesto gde se vesti saznaju pre novina, gde se zna ko je čiji i gde se kafa ne pije s nogu.
Hanume su imale svoja druženja, a Mahalska obaveštajna služba radila je bez slobodnog dana, najčešće s pendžera na pendžer.
S pendžera na pendžer
Dve komšinice, jedan štrik i sve vesti grada. Pitaj ih šta ima novo.
Džezva je prazna. Kojim redom ide?
Skuvaj kafu po sjenički
Klikni korake pravim redosledom. Komšinica gleda preko ograde, pa pazi.
Učionica:
đaci, akcije, štafeta
Zazvoni za početak časa, uradi kontrolni iz zavičaja i zaradi ocenu u dnevniku. Posle časa pogledaj fotografije na školskom panou.
Pet pitanja, pet minuta slave. Ocena ide u dnevnik.
Zavičajna nastava
Razredni starešina beleži svaki odgovor. Pet tačnih je čista petica.
Stari televizor
u dnevnoj sobi
Uključi ga na dugme, okreći kanale i gledaj reportaže, arhivske snimke i jedan strani film snimljen u Sjenici.
TV program
Drugi programi
O Sjenici su snimali i RTS, putopisne ekipe i strane televizije. Ove kasete nisu u našoj vitrini, ali ih lako nađeš: svaka otvara YouTube.
Kad stranac pogleda Sjenicu
Strana ekipa snimila je ovde film u kome su grad, lica prolaznika i prostranstvo Peštera glavni junaci. Danas je to pokretni album: prepoznaju se ulice, kuće kojih više nema i ljudi iz komšiluka.
Otvori na YouTube-uSjeničani govore
Razgovori, sećanja i iskustva ljudi koji svojim životom i radom čuvaju priče Sjenice. Izaberi epizodu i gledaj je direktno na ovoj stranici.
Mapa Sjenice
i Peštera
Prvo okreni reljef u 3D, pa biraj temu na mapi ili kreni u obilazak: mapa će te sama provesti od džamije do najhladnije tačke Srbije.
Ceo kraj pod prstom
Ovo je maketa terena: visoravan na oko 1.150 metara, planine oko nje i usek Uvca. Prevuci da je okreneš, a dodirni zastavicu da saznaš šta je tu.
Sa vidikovca:
tvrđava, Uvac, sup i Pešter
Popni se na vidikovac. Okreni tvrđavu koje više nema, zaplovi meandrima Uvca, pusti jato supova da raste kroz godine i prevrni pločice sa Peštera.
Sjenička tvrđava
U osmansko doba Sjenica je bila utvrđeno mesto. Na brdu iznad varoši stajala je tvrđava sa kulama, a uz nju trgovački kvart i drvene kuće. Krajem 18. veka Sjenica je jedna od pet oblasti Novopazarskog sandžaka, a 1835. postaje njegovo središte.
Tvrđava je kasnije srušena. Danas je možeš videti na dva mesta: na grbu opštine, sa tri kule i otvorenom kapijom, i ovde, kao maketu koju okrećeš prstom.
- 3kule sa kupastim krovovima
- 1835.središte sandžaka
- 1892.kasarne, „kršle“, na drugom kraju varoši
Meandri Uvca
Reka je ovde usekla kanjon u krečnjak i savila se u petlje koje se sa vidikovca Molitva vide kao na dlanu. Povuci klizač i vozi čamac niz reku.
- 350 mnajveća dubina kanjona
- oko 100 mvisina rtova uklještenih meandara
- 6+ kmUšački pećinski sistem
- 7.543 hapovršina rezervata
- 24vrste riba
Beloglavi sup
Posle Drugog svetskog rata beloglavi sup je u Srbiji bio pred nestankom. Rezervat je proglašen 1971, hranilište „Manastirina“ otvoreno 1994, a jato je iz godine u godinu raslo. Danas je kolonija na Uvcu najveća na Balkanu.
10 ptica je preživelo na Uvačkim jezerima.
- do 3 mraspon krila
- oko 110gnezdećih parova
- 130vrsta ptica u rezervatu
Supovi odu i 3.000 kilometara daleko, pa se vrate. Jedan, po imenu Darko, vratio se na hranilište posle petnaest godina. Bez razglednice, bez javljanja.
Pešter u šest pločica
Aerodrom
Dubinje
Malo ko zna da Sjenica ima aerodrom. Ispod tebe su kupola džamije, krovovi čaršije i Pešter, iznad tebe kruže supovi. Preuzmi komande i spusti avion na pistu na hiljadu metara.
Avion sam leti napred. Dok držiš dugme, spušta se. Dotakni pistu u osvetljenoj zoni, ni prerano ni prekasno.
Aerodrom Sjenica, poznat i kao Dubinje, građen je kao vojni aerodrom i koristilo ga je jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo. Pista je teško oštećena 1999. godine i od tada se ne koristi. Vlasnik je Ministarstvo odbrane.
Od 2006. se više puta najavljivalo da će Dubinje postati civilni aerodrom, za teret i turiste koji idu ka Zlataru, Uvcu i Pešteru. Dok se planovi ne ostvare, kažu da po pisti najčešće šetaju ovce.
Knjige o
Sjenici
Sedam knjiga na polici. Tri se listaju stranu po stranu, a o ostalima pročitaj šta kriju.
Sjenički rečnik
24 reči koje se čuju u čaršiji, na Pešteru i u drami „Ramiza“. Svaka kartica krije značenje na poleđini. Okreni ih sve i osvoji titulu.
Vesele komšijske
pitalice
Dobro veče, dragi gledaoci! Večeras u studiju: 13 pitalica o Sjenici. Pritisni taster sa odgovorom. Skoro svaki je na neki način tačan, a za svaki dobijaš kocku šećera.
Pitalice su iz knjižice „Na drugi pogled: Nevidljive mape Sjenice“ (Grupa 484), koju su na radionicama pisali sjenički srednjoškolci.

